Hrvatski državni proračun gubi godišnje oko 50 milijuna eura na neplaćenim turističkim pristojbama i porezima za noćenja u kućama stranih vlasnika, ali i porezima koje bi plaćali strani vlasnici kuća za odmor da ih registriraju na svoje ime u našoj zemlji.
"Model" kojim se pri tome služe koristeći zakonske nedorečenosti jest registracija tvrtke u Hrvatskoj na čije ime kao hrvatski pravni subjekti kupuju nekretnine u neograničenim količinama, što nipošto ne bi mogli kao strani državljani.

Time nekretnine formalno postaju vlasništvo "tvrtke" i porez koji bi privatnik za tu transakciju platio je izbjegnut, a izbjegnuto je i plaćanje poreza na dohodak koji bi kao strana tvrtka plaćali kada bi se registrirali za iznajmljivanje, što je najčešće slučaj.
Hrvatska je tako neslužbeno dobila oko 50 tisuća stranih vlasnika kuća, vikendica i zemljišta na kojima će tek niknuti apartmani za komercijalnu djelatnost. Kako je najveći dio njih u takve investicije u Hrvatskoj i ušao iz špekulantskih razloga, kako bi iznajmljivanjem i korištenjem vremena prije ulaska Hrvatske u EU stekli vlasništvo koje će kasnije biti višestruko vrjednije, jasno je da se radi o "zaobilaženju" zakona koje rezultira vlasničkom strukturom nad priobalnim nekretninama o kojoj nitko u državi službeno - pojma nema!

Istodobno dok je stvarno stanje takvo i vidljivo u svakom turističkom mjestu na obali, Hrvatska je na udaru kritika Europske unije zbog, kako se tvrdi, diskriminiranog položaja stranaca pri kupnji nekretnina u Hrvatskoj!
A ta diskriminacija zapravo je ograničenje legalne kupnje nekretnine u Hrvatskoj građanima s inozemnom putovnicom koja je moguća samo na temelju reciprociteta, odnosno odobrava se građanima onih zemalja u kojima je to isto pravo zajamčeno i hrvatskim građanima. Takav režim trebao bi vrijediti do 2009. godine. Uz suglasnost Ministarstva vanjskih poslova stranci u Hrvatskoj mogu imati jednu kuću za odmor ili građevinsko zemljište koje nije veće od 1500 metara četvornih.
U legalnoj proceduri tim putem je u tijeku prodaja oko 12 tisuća kuća i stanova strancima u Hrvatskoj, a zaprimljeno je i čeka na rješavanje još oko 10 tisuća zahtjeva. To je gotovo trostruko veći broj nego samo prije tri godine, dok je broj onih koji su "zaobilazno" stekli vlasništvo uz pomoć tvrtke ili domaćeg građanina koji im je transakciju obavio na svoje ime (uz pristojnu naknadu!) mnogostruko veći i sve češće se barata brojkom od više od 50 tisuća stranih vlasnika vikendica i stanova u Hrvatskoj.

Zbog svega toga sve se glasnije predlaže da Hrvatska, poput Malte zadrži pravo stranca da ima samo jednu kuću u vlasništvu u Hrvatskoj, a da i tvrtkama koje kupuju nekretnine vlasnik mora biti hrvatski državljanin.
Naime, na Malti tvrtke koje žele stjecati nekretnine moraju imati suvlasnika Maltežanina u 51-postotnom udjelu tvrtke. To znači da ni jedan stranac ne može sam registrirati tvrtku na Malti ako mu partner i suvlasnik nije građanin te otočne države.